5:1 1-5

”Obrana 6:0 ne postoji.

Čim jedan branič izađe na vanjskog igrača to je 5:1 obrana.”

Juan de Dios Román Seco (na jednom ručku na mediteranskoj obali)

Danas se u seniorskom rukometu sve manje igraju ”školske zonske formacije”, a sve više kombinirane obrane. U taktičkim odmacima od tradicionalnog igranja treneri najčešće koriste različite oblike 5:1 obrane. 

5:1 je obrana koju učimo kad mladi igrači dobro svladaju osnove 3:2:1 obrane zbog mnogih sličnosti koje imaju u svojim osnovama.

Te dvije obrane znaju biti toliko slične da ih promatrač može zamijeniti. Nekada je moja ekipa igrala 5:1, a suparnički trener bi mi nakon utakmice znao reći:

”Dobra vam je ta 3:2:1 obrana.”,

a znali smo igrati 3:2:1 obranu da bi mi nakon utakmice ljudi govorili:

”Lako je vama igrati 5:1 kad imate tako dobrog prednjeg.”

Međutim, koliko god slične bile, razlike postoje i one su značajne.

Ako je naša ekipa dobro svladala 3:2:1 obranu, za dobro igranje 5:1 obrane ključnu razliku čini igrač koji je sposoban dobro igrati prednjeg. O njegovim sposobnostima i njegovoj suradnji s centarhalfom ova obrana najviše ovisi.

”Najveći nedostatak ljudske rase

je čovjekova nesposobnost razumijevanja eksponencijalne funkcije.”

– Albert A. Bartlett –

PREDNJI

Odgovornosti prednjeg:

  1. SV ne smije zabiti gol
  2. Lopta mu nikada ne smije ići iza leđa
  3. Treba riješiti sve događaje u srednjem polju
  4. Aktivnim igranjem usporiti protok lopte među vanjskim igračima

Na prvi pogled vidimo sličnosti s odgovornostima koje ima prednji u 3:2:1, a značajna razlika je u tome što od njega u 5:1 očekujemo i neprestano agresivno igranje prema lopti.

Cilj je naučiti Emila da svojim kretanjem cijelo vrijeme vanjske igrače dovodi u situacije u kojima se ne mogu komotno dodavati, tj. onemogućava brz protok lopte.

Time centarhalfu omogućuje dovoljno vremena za dolazak u položaj u kojem s lakoćom pomaže halfovima u zaustavljanju lijevog i desnog vanjskog.

Ako Emil dovoljno uspori protok lopte, suparnici većinu napada rješavaju igrom 1na1 ili u boljem slučaju 2na2 iz statične pozicije, tj. ”na sporu loptu” ili iz vođenja.

Ideja kojom mnogi treneri pokušavaju riješiti probleme koje stvara prednji je igranje s 2 pivota bez srednjeg vanjskog jer u toj situaciji Emil ”nema svog čovjeka”, tj. nikog ne čuva i posljedica je višak igrača na nekom dijelu igrališta.

”Ljude je lakše prevariti,

nego ih uvjeriti da su bili prevareni.”

– Mark Twain –

Ako Emil igra dobro, tj. ako dovoljno uspori protok lopte, vrlo brzo vanjski igrači počinju igrati uže i umjesto napadanja na gol, bave se nadigravanjem s njim.

Samo najbolji vanjski igrači sposobni su uspješno istovremeno napadati gol igrom 1na1 (protiv halfa) ili 2na2 (s pivotom, a protiv halfa i centarhalfa) i nadigravati se s prednjim.

Neki postaju pasivni uslijed koncentracije na nadigravanje s Emilom, a neki više ne vide drugu stranu napada.

Mi treneri često mislimo da je za igranje na prednjem dobar onaj igrač koji presječe par dodavanja po utakmici.

Istina je da takav igrač ima potencijal za dobro igranje.

Međutim, tome je tako samo ako uspješno ispunjava prve 3 odgovornosti.

Ako u želji za presjecanjem lopte Emil ne ispunjava osnovne odgovornosti, šteta koju stvara takvom igrom veća je od koristi koju donosi presjecanjem dodavanja.

Koliko god spektakularno ta presjecanja izgledala.

Kreativnost je zabava inteligencije.

– George Scialabba –

CENTARHALF

Centarhalf ima jednake odgovornosti u igri kao i kada igramo 3:2:1 obranu.

Centarhalf treba uvijek biti ispred lopte, riješiti sve probleme u svojoj blizini i voditi sve ostale braniče.

  1. uvijek biti ”ispred lopte”
  2. Spriječavanje v.i da zabije gol sa 6m ako je probio prednju liniju
  3. čuvanje pivota ako je lopta u njegovom ili susjednom polju
  4. neprestano verbalno informiranje prednje linije o tome gdje je pivot

Centarhal je branič koji procesuira najveću količinu informacija i najviše se kreće u 3:2:1 obrani jer mora biti sposoban pokriti najveći prostor. 

Zbog toga na toj poziciji igraju igrači koji su istovremeno najinteligentniji i najagilniji. Ako je igrač uz to dovoljno snažan za zaustavljanje pivota i dovoljno visok za blokiranje šuteva vanjskih igrača onda je to idealan centarhalf.

Ono što se u njegovoj igri u 5:1 obrani razlikuje u odnosu na 3:2:1 je puno veća količina usklađivanja s Emilom jer zbog prirode svojih odgovornosti prednji u 5:1 ima veću slobodu odlučivanja. U 3:2:1 obrani centarhalf je igrač koji vodi obranu, a u 5:1 djeluje jednako, ali treba biti sposoban pročitati i efikasno riješiti situacije u kojima je Emil reagirao samostalno.

To nas dovodi do toga da centarhalf i Emil u nekim situacijama stvaraju modele igranja koji odstupaju od našeg ideala i to im dopuštamo ako su efikasni.

Mi želimo stvaranje osobnih modela igranja i usmjereni smo na ispunjavanje odgovornosti u igri. Uvjereni smo da su individualne razlike od idealiziranog načina igranja dobre ako igrač ispunjava sve odgovornosti jer s vremenom postaju dodatna igračka kvaliteta.

Povijest nas uči da su najbolji igrači takvi bili upravo zato što su unaprijedili igru osobnim pristupom koji je izlazio iz okvira igre tog vremena, a iskustvo nam pokazuje da isti princip vrijedi i u nižim razinama natjecanja.

ODGOVORNOSTI HALFOVA

Odgovornosti halfova jednake su kao u 3:2:1 obrani.

Koje su odgovornosti prednje linije?

Trebaju spriječiti vanjske igrače u zabijanju gola 

i dijagonalno dodavanje na pivota. 

Ako su braniči svjesni obje odgovornosti, posljedica će biti točno onakvo kretanje kakvo je zamislio kreator 5:1 obrane.

Kada se te dvije odgovornosti podijele po pozicijama, odgovornosti halfova su:

  1. ”njegov vanjski”ne smije zabiti gol
  2. čuvanje pivota kada je lopta na drugoj strani napada dok ga centarhalf ne preuzme
  3. pomoći prednjem i beku ako mu je potrebna